KOLARIĆU – PANIĆU
Generalna | domacica | Jun 07, 2008,09:03
Pletemo se samiću,
Sami sebe zaplićemo,
Sami sebe otplićemo...
Beše to divna dečja društvena igra. Sa smejanjem, pevanjem, poskakivanjem, a ponekad i saplitanjem. Igra za koju vam je trebalo prostora, par drugara i lep prolećni dan.
Igra u kojoj se nije gledalo gde vam radi tata, šta vam je obukla ili obula mama, da li ste ručali pečeno pile ili krompir-salatu bez krompira.
Igra za koju nije bilo neophodno imati PS2 koji ima tendenciju prerastanja u PS3, registrovati se za učešće u najnovijoj MMOPRG simulaciji stvarnog života, sedeti kod kuće i čekati SMS-poruku od mame ili tate. (Izlude me ova reklama načisto!)
Igra u kojoj su učestvovali svi.
Čitajuću jutros ono što su tudje misli ispisale na ovim virtuelnim stranicama, osetih duh ove zaboravljene igre.
Pomislih u jednom trenutku da sam Pepo Bandić – znate verovatno ono njegovo mišljenje o nadimcima, svi su zvučni samo moj onako jadan.
Obukoh džemper da me ne zaveje sneg neke davne, ratne noći.
Otvorih kišobran da me ne potope kiša i grad.
Prošetah ravničarskim šorom koji miriše na ljubav.
Zamislih sledeći život, setih se nekog prošlog.
Pomislih da ipak ne treba popunjavati šatl, san i java su tu ispred, pomešani.
Ovo je naša lepša planeta.
Sa crtaćima, ribarskim mrežama, prolećnim rekama, djačkim knjižicama sa svim peticama, zelenim, zelenim planinama, šetalištima zaljubljenih...
Oslikana srcem.
Mislim da sam ovim bolje odgovorila na pitanje zašto sam ovde. Ili opet nemam pojma.
Ali sam zato sigurna da, pre nego što krenete u avanture ovog vikenda, treba jesti.
Nešto lagano, toplo ili hladno.
Nešto kao
MUSAKA OD TIKVICA
Potreban materijal
v Tikvice 800 gr
v Jaja 5 komada
v Brašno 6 kašika
v Sojine ljuspice 100 gr
v Praška šunka 200 gr
v Kisela pavlaka 200 gr
v Mleko 300 gr
v Peršun-list 1 kašika seckanog
v Origano ¼ kašičice
v Beli luk 2 čena
v Biber-mleveni ¼ kašičice
v So po ukusu
v Ulje za prženje
v Puter (margarin) 1 kašika
Način pripreme
Očistiti tikvice, iseći na šnite debljine oko 0.5 cm, posoliti i ostaviti da odstoje oko pola sata. Panirati ih i pržiti na zagrejanom ulju oko 1 minut sa svake strane. Ostaviti da se prohlade.
Sojine ljuspice preliti sa 100 gr tople vode i izmešati sa šunkom isečenom na kockice, začinima i ispasiranim belim lukom.
Tepsiju premazati puterom i obložiti pohovanim tikvicama. Staviti polovinu pripremljenog fila, prekriti slojem tikvica pa staviti drugu polovinu fila.
Prekriti ostatkom tikvica i preliti jajima umućenim sa kiselom pavlakom i mlekom. Staviti u rernu zagrejanu na 220 stepeni i peći 20 minuta.
Poslužiti uz kiselo mleko i zelenu salatu.
Permalink |
Komentari (31) | Trekbekovi (0)
JUTROS
Generalna | domacica | Jun 05, 2008,12:53
Šetam jutros jednog od mojih četvoronožnih ljubimaca. Polako, nogu pred nogu.
Smorilo me ovo tropsko vreme.
U susret mi ide mama? sa devojčicom, od prilike petogodišnjakinjom.
Dete razdragano pritrčava kuci u želji da je pomazi. Ali zastaje u mestu čuvši majčin glas:
- Ne diraj psa, uješće te!
Pomislivši da se žena plaši za bezbednost svog deteta pokušah da je umirim:
- Ne brinite gospodjo, pas je navikao na decu, voli ih i hoće da se igra.
- Ma, nemoj ti meni navikao! Vidi na šta liči ovaj travnjak. Takvi kao ti i njihovi psi napravili ste haos. Od djubreta ne može da se prodje!
Moja kuca i ja podvismo repove, napravismo još par koraka, pa pogledasmo taj travnjak koji smo uništili.
Par stotina pocepanih najlon kesa, kesa od čipsa, salveta umrljanih kečapom sa pizze, opušaka nebrojeno, štapića od sladoleda hiljade. Poneka tužna biljka izviruje iz ljuski od krastavaca i krompira, a sredinom teče potok kome je korito usekao neki nadobudni četvorotočkasti ljubimac.
E, stvarno su nam ovi psi sve kultivisaniji! Hoćemo li ih ikada dostići?
Osvrnuh se za mojoj malopredjašnjom sagovornicom.
Prolazi na dva metra od kontejnera i...
Baca praznu flašu od soka .
Pored njega!
Kraj priče, bar što se mene tiče.
Za vas nije. Potrudite se da u kuhinji upotrebite par zdravih namirnica, osvežite ovaj dan i slatko pojedete
ŠARENO, ŠARENO
- Salata od krompira -
Potreban materijal
v Mladi krompir 600 gr
v Šargarepa 2 komada
v Mladi luk 1 veza
v Origano ¼ kašičice
v Paradajz 2 komada
v Celer-list 2-3 struka
v So po ukusu
v Ulje-suncokretovo 2 kašike
v Ulje-maslinovo 2 kašike
v Limun- sok 1 kašika
Način pripreme
Obariti krompir i prohladiti. Šargarepu izrendati na krupno rende, mladi luk i list celera iseckati.
Izmešati obe vrste ulja, sok od limuna i sve začine.
U činiju staviti krompir, posuti šargarepom i mladim lukom i preliti pripremljenim dresingom. Paradajz iseći na kolutove i poredjati po obodu salate. Rashladiti u frižideru oko pola sata.
Permalink |
Komentari (69) | Trekbekovi (0)
OMNIBUS, TRIPTIH, ILI...
grickalice za dokolicu | domacica | Jun 04, 2008,09:26
- Tri livade, nigde ’lada nema...
ZEMUNSKA PRIČA
Vazduh je bio gust da se mogao kusati kašikom. Proleće je odavno pobeglo u nečije lepše snove, a mi smo morali da se borimo sa težinom leta koje nije imalo nameru da nas napusti tako lako.
Jutro je stavilo naočare za Sunce, i mirno, kao dokoni starac u parku, čekalo dalji sled dogadjaja. Koraci su se približavali i udaljavali, ali nisu imali nameru da se zaustave. Zvuci su bili mukli, kao da Vam je glava u akvarijumu. Slegali su se tromo ispod starih krošnji čekajući priliku da eksplodiraju.
Reka se samo naslućivala. Okićena čamcima, ponekom ko zna gde pokupljenom granom i umornim pticama koje su na krilima nosile teret vrućine.
Na triciklu, sa hiljadu ogrebotina ispod kojih se naslućivala crvena boja, jedan četvorogodišnjak hrli u susret deki koji sedi na klupi i peva:
- Išli smo u Afriku, da sadimo paprikuuuuu...
DOBROTSKA FJAKA
Vazduh je bio gust da se mogao kusati kašikom.
Plavo nebo, plavo more, plavi obrisi okolnih brda. Umorni oleander širi ružičasti miris i šalje osmeh maestralu. Tiho šapuće hortenziji koja se smestila u njegovom podnožju. U zalivu, jedna majušna jedrilica nevoljko se ljuljuška na ostacima talasa koje je za uspomenu ostavio gliser jureći ka Gospi od Škrpjela. Zrikavci pune prostor hlada ispod primorskih borova.
Suncobrani kriju vreli pesak i vlažne peškire, zaboravljena kofica poklanja Suncu poslednje kapi vode, a iz komšijske kuće srditi glas:
- Mare, o Mare, o’š pomeriti ovo ogledalo, il’ da ne brijem drugi obraz?
Sa obližnje crkve zvono se oglašava jednom.
Četvrtina sata. Četvrtina prošlosti. Četvrtina nečijeg sećanja.
SARAJEVSKE RATNE KIFLE
Vazduh je bio gust, mogao se kusati kašikom. Kašike smo još uvek imali,ali ne i materijal za kusanje.
Drveće je imalo zelene kabanice, a Mehina magaza još samo krov od načetih crepova. Treća ratna godina je donosila još neke nezamislive dogadjaje.
Adventistička crkva na proplanku iznad naselja bila je uobičajeno siva, a stara lipa nadomak njenih vratnica, obučena u svilu i kadifu sa reklamnog plakata pevala je iste pesme kao pre rata.
U kafiću na trgu imena nekog velikog vojskovodje /ili možda kralja/ za stolom je bilo okupljeno uobičajeno društvo. Bili su mladi, lepi, zaljubljeni i zatvoreni u kavezu satkanom od mržnje i nečijih tudjih zamisli o novom svetskom poretku.
Razgovor je tekao, protežući se kao pospana mačka na simsu, vodeći ih u neko drugo vreme.
Vreme prošlo.
Vreme buduće.
Vreme bez uplašenih pogleda, nepoverljivih pitanja, praznih osmeha...
Vreme kada fajront, u sred podneva, neće najavljivati praskanje granata, kada će Miljacka teći okićena zvezdama, kada najlepša pesma neće biti:
- Ej, narode, ajd' na vruće kifle! Strina iz Beograda uspela da pošalje brašno i kvasac!
Za one koji nisu uspeli, a želeli su da pogledaju pps, preradjeno izdanje u formatu koji je dostupan većini je ovde.
Permalink |
Komentari (32) | Trekbekovi (0)
< A href >
Generalna | domacica | Jun 02, 2008,10:29
Jučerašnji dan, sem što je bila nedelja ispunjena vrućinom i prvi dan meseca u kome počinje leto, bio je i dan za nerviranje nas koji volimo da špartamo netom.
Mnogi su se spoticali, da li zbog gužve koju smo napravili jer smo se okačili kao dete na trešnju i uzrokovali padanje servera u nesvest, ili nam je vrućina pomogla, ne znam.
Ali znam da prvo što mi je palo na pamet beše
lilaninin post u kome naslućuje problem . A odmah potom, setih se i vremena kada sam želela da postanem napredniji korisnik blog-servisa.
Da se ne ponavljam, ovo je
link za post u kome o tome pišem.
Ne želim da slutim nevolje, ali čvrsto sam rešila da kada sledeći put otvorim naslovnicu blog.rs i vidim <a href, odmahnuću rukom i reći
- I ja tebi!
Pa neka server misli šta sam htela da mu kažem.
A vama, dragi moji, samo sam htela da kažem, čak iako ručate na kiosku, dezert bi trebalo da bude domaći, spremljen vlastitim rukama, s voljom i na vreme.
KREMPITE SA VOĆEM
Potreban materijal
v Lisnato testo 500 gr
v Mleko 1 l
v Jaja 6 komada
v Šećer-kristal 6 kašika + 6 kašika
v Šećer-prah 6 kašika + 2 kašike
v Vanilin-šećer 2 kesice
v Želatin 2 kesice
v Slatka pavlaka za šlag 250 gr
v Sezonsko voće 500 gr
v Brašno 3 kašike
Način pripreme
Podelite testo na dva dela i razvucite na debljinu tupe strane noža. Jednu koru ispecite ucelo u plehu obloženom peki papirom, a drugu isecite na kvadrate veličine 6x6 cm, poredjajte u pleh tako da se ivice ne dodiruju i ispecite u rerni zagrejanoj na 220 stepeni. Svaka kora se peče 12 minuta..
Umutite žumanca sa 6 kašika kristal šećera i vanilinom pa dodajte brašno.
Mleko stavite da provri, pa polako, uz stalno mešanje dodajte smesu žumanaca. Kuvajte na tihoj vatri, uz stalno mešanje, dok ne počne da se zgušnjava.
Dodajte 1 kesicu želatina pripremljenog po uputstvu proizvodjača i sneg od belanaca. Mutite mikserom dok se masa ne ujednači, pa sipajte na celu koru.
Poravnajte i prohladite.
Voće operite, iseckajte i pomešajte sa 6 kašika kristal šećera. Stavite u šerpu i zagrevajte na tihoj vatri. Kada se sav šećer istopi dodajte kesicu želatina pripremljenu prema uputstvu proizvodjača, dobro izmešajte i sklonite sa šporeta. Malo prohladite i sipajte preko žutog fila.
Slatku pavlaku umutite u šlag sa 2 kašike prah-šećera i premažite sloj voća. Prekrijte kolač drugom korom, pospite prah-šećerom i dobro rashladite.
Napomena: u voće umesto šećera možete dodati med ( 4 kašike ) i voćni liker ( 2 kašike ).
Permalink |
Komentari (31) | Trekbekovi (0)
LAZY SUNNY AFTERNOON
grickalice za dokolicu | domacica | Jun 01, 2008,11:19
Iliti Grocka poslednjeg dana maja ove prestupne, olimpijske godine.
Kako i priliči, odbor za doček je spreman

Zbunjen, dundav, minijaturan

Mirisan, nežan, pomalo bodljikav

Poprilično crven, od Sunca, užurbanosti ili stida

Još crveniji, ali pogleda uprtog ka visini

Svež i opuštajući, spreman da otkrije

Pogled na lenju ravničarsku reku

I njenu drugu obalu koja se stapa sa nebom

Ne dozvoljavajući talasima da remete mir

Koji se prostire po brdašcima

Pitajući kud plovi ovaj brod?

Prateći oblake

U susret plavetnom sumraku i

Svetlima koja opominju vreme je da se kaže

Good night my friends
Permalink |
Komentari (31) | Trekbekovi (0)
SAMO JEDNA REČ
grickalice za dokolicu | domacica | Maj 31, 2008,09:21
Ponekad je dovoljna da vrati u vreme koje, obeleženo kao nepovratno, razlije svoje boje ispred nas.
Da ih prostre kao tepih od ruža ili trnja, da zatreperi zvucima koji miluju, da naručje ispuni nežnošću, oči suzama, a srcu podari krila. Da poleti u visine i ljubavlju ispuni ceo svet.
Napisa moje mezimče:
- A tu je bila samo moja mama...
Zabode jednu strelicu u moje srce, i seti me
Ovo je link za pps
Permalink |
Komentari (36) | Trekbekovi (0)
ŠOLJA ZA DOBRO JUTRO
Generalna | domacica | Maj 29, 2008,08:21
Emocije su vrlo čudna pojava.
Nastaju u glavi, pa neznanim putevima stižu do srca.
I počnu da se razlivaju.
Ponekad kao bujica, ponekad kao lenji talas sa pučine.
Nekad vas samo bocnu poput strelice za pikado koja nije pogodila centar, nekad se prilepe kao marka za pismo, a nekad vas zaobidju kao kiša Kragujevac.
Nekad su čiste kao gorski potok i jasne kao letnje nebo, nekad zamršene kao svračije gnezdo ili klupko vune kojim se igralo mače.
Tople kao Sunce, hladne kao zidovi planinske kuće na snežnoj padini, jake kao uragan, nejake kao dečija ručica, iskričave, skakutave, raspevane...
Sveobuhvatne i sveprisutne.
Izazvane, probudjene, novopronadjene.
Tihe i skromne kao ljubičice, raskošne kao majske ruže, mirisne kao buket jorgovana.
Utkane, protkane, nemirne.
Nastanjene u osmesima, očima, rečima...
Po(r)uka: / umete li nešto i sami? /
- Vreme je da malo emocija potrošite na pripremanje hrane.
DUŠIN KOLAČ
Potreban materijal
v Jaja 4 komada
v Jogurt 100 gr
v Ulje 100 gr
v Brašno 16 kašika
v Šećer-kristal 8 kašika
v Orasi 100 gr
v Čokolada za kuvanje 100 gr
v Prašak za pecivo 1 kesica
v Vanilin-šećer 1 kesica
Način pripreme
Umutiti čvrst sneg od belanaca, dodati jedno po jedno žmance i šećer pomešan sa vanilinom. Kada se masa ujednači dodati jogurt i ulje.
Orahe iseckati, brašno pomešati sa praškom za pecivo, pa polako dodavati u umućenu smesu.
Četvrtast pleh obložiti papirom za pečenje, premazati puterom. Sipati testo, poravnati i staviti u rernu zagrejanu na 220 stepeni. Peći 20 minuta.
Čokoladu za kuvanje otopiti na pari uz dodatak 2-3 kapi ulja i kašičice šećera pa preliti gotov kolač. Ohladiti i seći na kocke željene veličine.
Permalink |
Komentari (52) | Trekbekovi (0)
ZABORAVAN, ZBUNJEN I TUS-TRAKA
Generalna | domacica | Maj 27, 2008,11:19
Mnogo volim prirodu.
Planine, reke, travu, drveće i cveće.A voli i ona mene. Naročito onaj deo koji u biologiji spada u grupu insekti.
Ne znam da li je familija, porodica, podvrsta, ali komarci me prosto obožavaju. Čim se pojavim u zelenom naručju mog omiljenog vikendaškog okruženja oni naprave žurku. Lepo se najedu, a meni ostave crvene svrbeće piknice.
Od ove godine rešili su da radost druženja podele i sa srodnicima iz grupe krpelji. Tako da količina crvenih svrbećih piknica postaje sve veća, a vama jasnija treća reč iz naslova.
Kako smo razjašnjavanje počeli od kraja, da nastavimo u istom smeru.
Zove me muž telefonom:
- Jesi li ti potpuno čitava?
- Molim!?
- Odakle ti ideja... Joj, počinje mi sastanak, čujemo se posle!
- !?????????
Sastanak se odužio, muž se nije ponovo javio.
Ja ostala zbunjena.
Po povratku s posla, muž me zagleda sa svih strana, što mu inače nije običaj.
Još uvek zbunjena, postavljam očekivano pitanje:
- U čemu je vic?
Umesto odgovora, pokazuje mi poruke sa mobilnog:
Sin – ne čekaj me na ručak, idem pravo u grad
Žena – ne čekaj me na ručak, idem pravo u grad
Sin – kupi mi bandaž za koleno, opet me štreca
Žena – kupi mi bandaž za koleno, opet me štreca
Moj red da se nasmejem i objasnim.
Ćerka je zaboravila svoj mobilni. A to je sprava bez koje ne može ni u kupatilo. Pa je majka meka srca pozajmila detetu svoj. Ali o tome nije obavestila ostale.
A ćerka je uredno prosledjivala poruke, da majka ne ostane neobaveštena.
Srećom, majka, vaša tus-traka domaćica nije zaboravila da spremi ručak.
Što i od vas očekuje. Čak iako se ne češete svaka tri minuta.
ZAPEČENI JUNEĆI JEZIK
Potreban materijal
v Juneći jezik 1 komad ( oko 1 kg )
v Zelen za supu 1 veza
v Biber u zrnu ½ kašičice
v Začin od povrća 1 kašika
v Beli luk 2 čena
v Dimljena slanina 200 gr
v Senf 2 kašike
v Kisela pavlaka 100 gr
Način pripreme
Očistiti i oprati jezik i zelen, staviti u ekspres-lonac i naliti hladnom vodom. Dodati biber u zrnu i začin od povrća. Kuvati 40 minuta od momenta kad lonac propišti.
Izvaditi jezik, prohladiti i očistiti od spoljne kožice.
Izmešati senf sa ispasiranim belim lukom, iseći slaninu na tanke šnite.
Oštrim nožem zaseći jezik na nekoliko mesta, premazati mešavinom senfa i obložiti šnitama slanine. Staviti u vatrostalnu činiju, poklopiti i staviti u hladnu rernu. Podesiti temperaturu na 220 stepeni i peći 15 minuta od momenta kad rerna dostigne željenu temperaturu. Kiselu pavlaku izmešati sa sokom od pečenja i preliti jezik. Poslužiti toplo uz prilog od makarona ili krompira.

SALATA OD MAKARONA
Potreban materijal
v Makarone-spirale 250 gr
v Šargarepa 4 veće
v Susam 4 kašike
v Mladi luk 2 struka
v Kisela pavlaka 100 gr
v So po ukusu
v Beli biber ¼ kašičice
v Majonez 2 kašike
Način pripreme
Obariti šargarepu i makarone. Propržiti susam na suvom tiganju. Iseckati mladi luk.
Izmešati kiselu pavlaku sa majonezom solju i biberom.
Makarone prohladiti, pomešati sa iseckanom šargarepom i mladim lukom i preliti mešavinom pavlake.
Rashladiti i poslužiti uz sve vrste mesa.
Permalink |
Komentari (24) | Trekbekovi (0)
PODSEĆANJE
grickalice za dokolicu | domacica | Maj 26, 2008,12:38
Majski dani teku, lepršaju, domahuju...
Umivaju se i osmehuju. I vode put leta, sunčanih obala i razbibrige. Zemaljska lopta je na nebeskom svodu stigla u okrilje sazveždja Blizanaca. Zeleni pokrivači drveća stigli su da se ukrase crvenim, slatkim plodovima.
A djaci završnih razreda stigli su do kraja. Školske godine, jednog puta, dela života...
Našli su se na raskrsnici sa koje mnoštvo puteva vodi...
Uglavnom u nepoznato.
Pa me nasmejana, zbunjena lica koja srećem podsetiše na moje dileme. I puteve koji su krili prepone, neutabane staze pune izazova i pitanja bez odgovora. Na mostove koje je trebalo preći bez straha od gledanja naniže, bez osvrtanja...
...Vidim most, velik, čvrst, beo. Ali okupan suzama onih koji preko njega prelaze. Osećam strah od novog i nepoznatog što dolazi, od reke koja je postala kad je nabujao potok mog života.
Nisam trčala preko mosta. I nisam mahala. Ruke su bile čvrsto stegnute pesnice kojima sam probijala nove bedeme, usta su bila puna pesme kanarinca mog detinjstva, oči pune zaboravljenog smeha koji je dugo dremao u senci hrastova sreće. Iza mene je trčao vetar i sa njim Nenad, Mira, Viktor, Emilija...
I nezaobilazni Mika Antić:
... Al’ neka svako od vas
Bar mrvicu detinjstva
Ponese krišom u ruci
I sačuva u glavi...
Poneli smo lopte i plišane mede u obliku uspomena, dva zrnca peska sa obale detinjstva u obliku sreće u očima, i jedno saznanje:
- Detinjstvo se ne može izbrisati kao greška u svesci, ne može se izbaciti iz života kao olinjala lutka sa samo jedni okom i razbijenim gipsanim nosom. Ono postoji da radja ljude. I da se čuva. Bar u uspomenama...
Ovo je deo mog prvog pismenog zadatka u gimnaziji.
Deo na koji su me podsetili maturanti još jedne generacije kojoj pripada i moje mezimče na blogu.
Milenice, milo dete sa nick-om Tužna,
SRETAN TI PUT U NOVE SNOVE!
Permalink |
Komentari (32) | Trekbekovi (0)
BEBA IZ INATA
grickalice za dokolicu | domacica | Maj 24, 2008,09:12
Poratno vreme.
U onoj „zemlji na brdovitom Balkanu“. Vreme o kome su ispričane mnoge priče. Ali ih uvek ima još.
Vreme koje je nekima ispunjeno kolekcijama udarničkih značaka, žuljevitim rukama ili učenjem i koračanjem u bolji život.
Vreme Unrinih paketa, prepravljanih haljina, zarastanja teških rana. Vreme mladosti, poleta, ljubavi.
Vreme bolesti. Teških. Tuberkuloze. Koja ne bira ni godine ni pol ni veru ni naciju. Koja se teško leči i uzima danak. A leči se u sanatorijumima. Ako ih ima.
I ako se može.
Nisam Tomas Man. Ali poznajem jedan Čarobni breg. Samo iz priče. Priče mojih roditelja. Koji su se upoznali i zavoleli u jednom.
I koji su po izlasku nastavili život zajedno. Gradeći svoje snove uporedo sa zemljom koja je polako brisala preteške tragove razaranja. Zemlje koja je svakim danom bila bogatija, ispunjenija, veselija. Obradovana nečim novim.
Ali, mladi par je, po zapovesti lekara, još uvek bio samo par. Bez podmlatka.
Često zapitkivani od strane roditelja, rodbine, prijatelja, kada će ih obradovati, samo su tužno odmahivali glavom i neveselo se smeškali.
Dok posle više godina nisu odlučili da su dovoljno dugo slušali savete. Da njihova želja za detetom može preskočiti sve prepreke, da je inat ponekad jedini način da se dodje do željenog.
I želja se ostvarila. Rodjena sam ja. Beba iz inata.
Zašto vam ovo kazujem?
Samo da vas podsetim da dovoljno jako želeti znači do pola uspeti.
Permalink |
Komentari (17) | Trekbekovi (0)
ZAMISLITE...
Generalna | domacica | Maj 21, 2008,14:38
Deco, jedno veliko more. I na tom moru jednu veliku belu ladju.
Na toj ladji plovim ja vidjena očima onih koji šalju e-mail poruke, a nisu iz kategorije spam.
Za početak:
Ladja je moja.
Kupljena od silnih novčanih nagrada koje sam dobila na lutrijama za koje nisam imala srećku.
Al’ kad te sreća ’oće, loz ti ne treba.
Okićena sam sa nekoliko Rolex satova, što originala, što onih koji su „replica“.
Okružena sa lap-topovima, DVD-plejerima, plazma televizorima.
Obučena u skladu sa Guči, Prada i Koko Šanel predlozima za sezonu 2008/09.
Osigurana za sve moguće i nemoguće zgode i nezgode.
Operisana kod najboljih svetskih stručnjaka.
Osvežena najkvalitetnijom šminkom.
Otežala od skupocenog nakita.
I najvažnije, naoružana svemoćnim pilulama za povećanje ... ( onog što nemam).
Oooooooooo!!!!!!
Ako vam se ova slika dopala, ostavite svoju e-mail adresu na sajtu koji je registrovan za on-line ankete. Oni je neće preneti, prodati, prišapnuti nikome!
U nastavku ne morate ništa da zamišljate.
Ovo su prave ruže sa kojima sam se družila prošlog vikenda.



I prave tikvice koje sam spremala.
TIKVICE U BELOM
Potreban materijal
v Tikvice 600 gr
v Mirodjija 1 kašika seckane
v Beli luk 1 čen
v Kisela pavlaka 100 gr
v So po ukusu
v Biber-beli, mleveni ¼ kašičice
v Ulje 4 kašike
Način pripreme
Tikvice oljuštiti i iseći na kolutove debljine oko 0.5 cm.
Posoliti i pržiti na ulju oko 2 minuta sa svake strane.
Redjati u činiju i svaki red posuti mirodjijom.
Kiselu pavlaku izmešati sa ispasiranim belim lukom i biberom, sipati u sud u kome su se pržile tikvice i dobro izmešati.
Preliti preko tikvica i dobro rashladiti.
Permalink |
Komentari (28) | Trekbekovi (0)
NEŠTO NOVO, NEŠTO STARO
grickalice za dokolicu | domacica | Maj 20, 2008,09:55
NEŠTO NOVO, NEŠTO STARO
Nešto pozajmljeno, nešto plavo.
A nije venčanje.
Jedina sveska sa pismenim zadacima iz gimnazije koju sam sačuvala potiče iz prvog razreda.
Iz doba kada pomešana osećanja stvaraju kovitlace koji nose od neba do zemlje, kada se za naklonost bore Selena i moćni Amon Ra...
Kada je srce, širom otvoreno, ispunjeno ljubavlju, tugom, smehom, suzama...
Kada se skoro svaki dan pojavi po neki nerešivi problem, kad iskre liče na plamen, osmesi na bolne grimase, a sjaj iz nekog oka na vulkan u noći.
Kada se pitamo, zašto odrasti, napustiti krilo koje nas greje, da li potrčati ili razmisliti...
Pesma je stara koliko i sačuvana sveska.
Pps prezentacija je novo što sam naučila.
Slike su pozajmljene.
A tuga je plava.
- Jedan oktobar moje tuge –
Tužni oktobarski dan. Jesenja kiša neumorno udara o već posivela okna mog života. Nerazumljivi šapat kišnih kapi stiže do mene u obliku odjeka leta.
Samo odjeci. Suviše slabi i nerazgovetni. Ne mogu da vrate toplinu u moje naručje.
Sve što vidim je tiha, usamljena ulica sa lelujavim, mokrim granama, uvijena u prvi suton i dosadu kiše.
Velika siva mrzovolja naterala me da otvorim požutela pisma.
Tvoja.
Uvek su tako ista.
Nerazumljiv rukopis (ja sam umela da ga čitam), isti početak, isti kraj...
I sve bledji odsjaj tvoje sreće, novo blistavo oduševljenje i sivi zaborav koji pada na mene.
Ovde pritisnite za pps prezentaciju
Permalink |
Komentari (30) | Trekbekovi (0)
NOVITET
Generalna | domacica | Maj 19, 2008,11:33
U toku protekle sedmice u mojoj porodici se živo raspravljalo na temu:
- kako usaglasiti korišćenje Interneta sa brojem dvonožnih članova porodice, jednom telefonskom linijom i dva računara.
Budući da Internet provajder preko koga smo priključeni nudi opciju zamene modema za ruter, uz neznatnu doplatu i naravno poklon ( danas je toliko opšteprihvaćeno da kad nešto kupite morate nešto i dobiti jer nas svi trgovci prosto obožavaju), odluka je donesena jednoglasno.
Uzećemo ruter.
Čak smo imali i podršku mačke koja voli da sedi pored tastature i umiljava se monitoru očekujući koju kap mleka ili keksić.
Malo usaglašavanje oko dana kada taj korak treba preduzeti, i izbor je pao na četvrtak.
Sve aktivnosti vezane za net prekinute su nešto posle podneva.
Modem se vraćao svom prvobitnom gazdi, a novom uredjaju se spremao radostan doček.
Bez pića i kolača, ali sa osmehom i prstima koji željno iščekuju da omiljenom pretraživaču kažu gde da me teleportuje.
Dolazak dotičnog je malo usporen gužvom u saobraćaju, razgledanjem noviteta u buticima i odlaskom na kafu sa prijateljicom koja je po sličnom poslu bazala gradom.
Četvrti sat od odlaska modema.
Pijem kafu, mešam ručak, dočitavam knjigu.
Peti sat od odlaska.
Tužno zurim u ekran i pravim pps.
Šesti sat...
Mrmljam sebi u bradu:
Strpi se još malo. Neće ovo večno trajati.
Sedmi...
Proveravam u ogledalu koliko sam novih sedih zaradila.
Pojavljuje se ćerka.
Vesela, užurbana.
Sa ruterom.
Zaljubljeno gledam kutiju.
I jaču polovinu.
Njegovo je da uradi sve što je neophodno da se vratim u normalu.
Razmotavanje i provlačenje kablova, prikopčavanje...
Fizički deo posla završen bez problema.
Sa voljom i za kratko vreme.
Nestrpljiva da vidim šta se na mojim omiljenim virtuelnim stranicama dogadjalo dok sam bila odsutna, instaliranje želim da uradim sama.
Da pokažem koliko sam pametna.
Imam uputstvo na dva jezika, štampano i na posebnom disku.
Nažalost, već posle prvog koraka, zastoj.
Drugi korak opisan u uputstvu ne mogu da napravim.
Obrćem stranice pisanog uputstva, ponovo otvaram cd sa uputstvom.
Tražim mesto na kome sam krenula pogrešnim pravcem.
A njega nema...
Posle dugotrajnog nećkanja ipak molim za pomoć jaču polovinu.
On mi uputi osmeh:
- A jesi li konfigurisala USB port?
Besno odlazim u kuhinju, obećavajući sebi da ću do sutra ostati daleko od računara.
Uostalom, otkud vam ideja da sam zavisna od njega?
Moja prva ljubav kad su hobiji u pitanju je kuvanje. A tu retko napravim pogrešan korak.
PRIGANE LIGNJE
Potreban materijal
v Lignje 1 kg
v Brašno 6 kašika
v Prezle 2 kašike
v So 1 kašičica
v Limun-sok od jednog
v Ulje za prženje
Način pripreme
Lignje očistiti iseći na kolutove,i staviti na papirni ubrus da se prosuše.
Izmešati brašno, prezle i so pa staviti u plastičnu kesu.
Zagrejati ulje u dubljem tiganju.
Stavljati parčiće lignji u kesu sa brašnom, protresti nekoliko puta i stavljati u tiganj. Poklopiti i pržiti oko 5 minuta.
Gotove lignje stavljati na ugrejan tanjir i poprskati limunovim sokom.
Služiti uz bareni krompir i sve vrste salata.
Permalink |
Komentari (31) | Trekbekovi (0)
NOVI TREND
Generalna | domacica | Maj 14, 2008,18:17
Na moj način.
Širi se manija pravljenja pps – prezentacija, alergija, prehlada i dobrog raspoloženja.
U želji da ne zaostanem, alergiju sam skoro prebolela, prehladu zaobišla, a lepo raspoloženje povratila sa sve jačim sunčanim zracima.
Ostalo je samo da se oprobam kao autor pps – prezentacije.
Koliko mi je uspelo, procenite sami.
Pohvale se primaju u neograničenim količinama u vidu komentara.
Pokude se, do daljnjeg ne primaju, iz tehničkih razloga.
http://www.esnips.com/doc/356ae7bf-9aad-45e4-b435-1f22c32f3691/ljubimci2
s obzirom na vreme koje mi je bilo potrebno da ovo napravim, morate se zadovoljiti samo sendvičem.

P.S. 
Permalink |
Komentari (44) | Trekbekovi (0)
PLIVAJ, PLIVAJ...
Generalna | domacica | Maj 13, 2008,09:17
Daleko je Amerika.
Ko god da je autor ovog vica, poručujem mu da nema pojma.
Amerika je, koliko još juče, preseljena u moju kuhinju.
Sa tendecijom rasprostiranja po trpezariji.
Ne, nisam počela da spremam hranu po američkim standardima.
Moja mašina za sudove je došla do zaključka da mi nešto nedostaje.
I rešila da mi priredi prijatno iznenadjenje.
Pretvorila se u Nijagarine vodopade.
I pored svih napora u vidu zavrtanja ventila, isključenja iz struje, skupljanja vode u kofe, lavore i sve druge posude koje su mi došle pod ruku, nezaustavljivo je uzimala i ispuštala enormne količine vode.
Posle skoro dva sata uzaludne i neprekidne borbe, predala sam se i pozvala jaču polovinu.
Da dodje i spasi me od utapanja.
A bogami i plaćanja krečenja komšiji u stanu ispod.
Što je on i vešto uradio.
E, po ko zna koji put se pokazalo da jedni bez drugih ne možemo.
I tako, sada imam najčistiji pod u kuhinji, bolna ledja i ruke, mokre omiljene patofnice...
I vas ovde da me još malo utešite i pomazite da brže prodje. I da spremite nešto i u vašoj kuhinji, čak iako niste temeljno oprali pod.
BUKOVAČE U KISELOM SOSU
Potreban materijal
v Pečurke-bukovače 500 gr
v Ulje 2 kašike
v Puter 2 kašike
v Brašno 2 kašike
v Kajmak 2 kašike ( kisela pavlaka 3 kašike )
v So po ukusu
v Limun-sok 1 kašičica
v Peršun- list 1 kašika seckanog
v Sezonsko povrće po izboru
Način pripreme
Uvaljati bukovače u brašno pomešano sa solju i ispražiti na mešavini ulja i putera. Ocediti od viška masnoće i preliti kajmakom (pavlakom) u kome je razmućen sok od limuna.
Neposredno pred služenje posuti seckanim peršunom i poslužiti uz povrće ili meso po izboru.
Permalink |
Komentari (31) | Trekbekovi (0)