Ponekad je dovoljna da vrati u vreme koje, obeleženo kao nepovratno, razlije svoje boje ispred nas.
Da ih prostre kao tepih od ruža ili trnja, da zatreperi zvucima koji miluju, da naručje ispuni nežnošću, oči suzama, a srcu podari krila. Da poleti u visine i ljubavlju ispuni ceo svet.
Napisa moje mezimče:
- A tu je bila samo moja mama...
Zabode jednu strelicu u moje srce, i seti me
Ovo je link za pps