I kako ga steći.
Podjoh jutros do obližnje prodavnice.
Usput ponesoh i smeće sortirano u tri kese.
Jedna za kontejner, druga za reciklažu plastičnih flaša i treća-papirna sa ostacima osušenog hleba.
Za nahraniti neku mačku ili psa koji se šetaju po bloku.
Uredno odložih prve dve na propisna mesta i osvrnuh se da vidim ima li aboniraca.
Kako se nijedan ne pojavi, kesu sa hlebom odložih pored žičane korpe koja prihvata boce za recikliranje.
Završih snabdevanje i kretoh put zgrade.
Opet pored one korpe za reciklažu.
Pored korpe žena neodredjenih godina, jednostavno i uredno odevena, u levoj ruci drži kesu sa osušenim hlebom, pogleda uprtog u nebo i desnom se krsti.
Na bradi joj ugledah nekoliko zaostalih mrvica.
Spustih pogled i produžih.
Zanemela.

Iz poštanskog sandučeta izvadih par računa i gomilu nebuloznih štampanih reklama.
Skuvah si kafu, pobacah pozive za solarijum, fitnes, aerobik, kinesku i ostalu hranu za dostavu i počeh da proučavam račune.
Iz koverte za infostan, uz dve uplatnice ispade i mali štampani letak.
Prvu reakciju da ga bacim zaustavi mi pogled na sliku dve stope.
Malu i veliku.
Pročitah i web adresu, ostatak, uzeh uplatnicu i odoh put pošte.
Svi ostali mogu da čekaju.
I da mi naplate kamatu za prekoračenje roka.
Ovo ne može i ne sme da čeka.
http://www.malivelikiljudi.org/P. S. Nadam se da ste razumeli da mi danas nije do spremanja hrane.
Ako ste pažljivo čitali postove na ovom blogu onda znate da je nedavno u kuću stigao novi orman.
Ko nije čitao neka obnovi lekciju, da može da se uključi u nastavak.
Ponosni novi orman je, na opšte iznenadjenje, još uvek poluprazan, polupun, ili dva puta veći nego što je potrebno.
I povrh svega, nekako s visine gleda na stari nameštaj u sobi.
Ćerki se učinilo da mu nije baš prijatno u društvu starijih (omladina, ko omladina, uvek ima neke zamerke ) pa je skontala da novom ormanu društvo treba da prave novi sto za PC i novi krevet.
Sa stolom prodjosmo relativno dobro, mada neke diskove i slične zezalice još uvek tražimo po raznim budžacima.
Ali, stiže i krevet.
Proširenje prostora kao nemoguću varijantu odbacili smo odmah.
I tako novi lepotan završi na sredini dnevne sobe.
Tik ispred televizora.
Sad odoh da potražim periskop za jaču polovinu i upišem sebe na neki kurs akrobatske gimnastike.
Vi se za to vreme nasmejte.
Šta je zajedničko podmornici i Windows-u?
Čim otvoriš prozor - počinju problemi!
Ko još zviždi za ženama iznad 40 godina?
Samo ekspres-lonac!
Idu dve krofne ulicom i sretnu picu. Jedna od njih kaže:
Jao, vidi seljanku koliko se našminkala!
A uz ručak pokušajte da napravite
HELJDINI HLEPČIĆI
Potreban materijal
Heljdino brašno 300 gr
Belo pšenično brašno-tip 400 200 gr
So 1 kašičica
Kvasac 20 gr
Šećer 1 kašika
Ulje 2 kašike
Puter 2 kašike
Mleko 200 gr
Voda 200 gr
Prašak za pecivo 1 kesica
Orasi 50 gr
Susam 4 kašike
Način pripreme
U dublju činiju izdrobite kvasac, dodajte šećer i mlako mleko.Pšenično brašno prosejte sa praškom za pecivo i izmešajte sa heljdinim brašnom. Orahe iseckajte i pomešajte sa 2 kašike susama.
U ćiniju sa nadošlim kvascem sipajte mlaku vodu, ulje i omekšali puter.Dodajte so i mešavinu brašna i mutite mikserom (brzina 2) oko 5 minuta. Kada se od testa formira lopta dodajte orahe i rukom izmešajte. Podelite testo na 2 dela premažite sa malo ulja i ostavite da odstoji 45 minuta. Napravite 24 loptice, stavite u podmazane plehove i ostavite da odstoje još 20 minuta. Makazama za pečenje zasecite loptice na 4 mesta, pospite susamom i pecite 12 minuta u rerni zagrejanoj na 225 C.
Gotove hlepčiće poprskajte hladnom vodom.

Iza mene je jedan lep i radan vikend.

Ispred mene je jedna prolećna i puna rodjendana sedmica.

Vikend je ostavio tragove u vidu bolova u mišićima i osmeha zbog sećanja na ...
Pre par godina, prijateljica se odselila dalekoooooooo.
Iz hiljadu razloga.
I lepo se snašla.
Kako to već zapadni svet ume da iskombinuje, našla je posao, skućila se, stekla par poznanika od kojih su neki bili na najboljem putu da postanu prijatelji...
A onda se zaljubila.
Prvo malo, pa kasnije sve više uplitala se u zamku zvanu „ozbiljna veza“.
Dodje i trenutak da ona njega pozove na večeru.
I, naravno, zamoli me za par ideja kako da osmisli romantičnu večeru tipa
„tango Argentino na naš način“
Ja poslah par recepata koji su mi zvučali „naški“.
Nije prošlo mnogo vremena a stiže odgovor:
- Nisam skoro ništa od tvojih ideja upotrebila.
U konzervama se ne može naći ni pšenica, ni beli sir, ni dimljena šunka...
Odgovorih i ja brže-bolje:
- Izvinjavam se što sam te pogrešno shvatila. Mislila sam da ti treba ideja za večeru a ne nož za otvaranje konzervi!
Ako nemate nož za otvaranje konzervi, današnji ručak ćete jednostavno pripremiti
MUSAKA SA PEČURKAMA
Potreban materijal
v pečurke - šampinjoni 500 gr
v jaja 6 komada
v kačkavalj – 200 gr
v crni luk 1 glavica
v beli luk 2 čena
v majčina dušica 1 kašičica
v so 1 kašičica
v kisela pavlaka 200 gr
v beli biber ½ kašičice
v praziluk 1 struk (oko 200 gr)
v krompir 500 gr
v puter 1 kašika
v ulje 4 kašike
Način pripreme
Iseckajte crni i beli luk, propržite na ulju i dodajte pečurke isečene na listiće.Dinstajte 15 minuta na tihoj vatri.Prohladite.
Krompir obarite u ljusci, očistite i nasecite na deblje kolutove.
Praziluk isecite na nekoliko delova po dužini i kratko obarite.
4 jaja obarite, oljuštite i presecite na pola po dužini.
Kačkavalj narendajte.
Vatrostalnu činiju premažite puterom, pa redjajte polutke jaja, krompir, pečurke i praziluk.
Pospite kačkavaljem.
Umutite 2 jaja sa kiselom pavlakom i začinima, prelijte jelo i zapecite u rerni zagrejanoj na 220 stepeni oko 15 minuta.