Bilo je to moje polje.
Zeleno i sveže.
Sa ponekim žutim maslačkom i belim krasuljkom.
Sa par šarenih leptirova i pčela –vrednica.
Sa ponekom kapi rose na pospanim vlatima trave.
I pokrivačem od plavog neba i paperjastih oblaka.
Iza polja je bio perivoj.
Sa divljim kestenovima i vitkim brezama.
Sa slavujima i golubovima i ponekom svrakom koja voli sjajne sitnice.
Sunce je bilo veliko i žuto, toplo i nasmejano.
Veče su krasili mesec i treperave zvezde dok je lahor mrsio lišće.

A onda je došla jesen.
Sa sivim nebom i olujnim oblacima.
Lahor se pretvorio u ledeni severac koji briše osmehe.
Rosa je postala suza, a Sunce sakrilo osmeh i toplotu.
April je obukao oktobarsku haljinu...
...
Rodjena si jednog oktobra
Dok su se kiše
Tukle s vetrovima
Oko tvog imena.
Rodjena si jednog svitanja
Zavijenog u bezbojnu maglu.
Rodili su te krici
Razbijenih ćupova
Od meda slatke varke.
Rodjena si jednog oktobra
I kiše su ti dale ime
T U G A