Iliti Grocka poslednjeg dana maja ove prestupne, olimpijske godine.
Kako i priliči, odbor za doček je spreman

Zbunjen, dundav, minijaturan

Mirisan, nežan, pomalo bodljikav

Poprilično crven, od Sunca, užurbanosti ili stida

Još crveniji, ali pogleda uprtog ka visini

Svež i opuštajući, spreman da otkrije

Pogled na lenju ravničarsku reku

I njenu drugu obalu koja se stapa sa nebom

Ne dozvoljavajući talasima da remete mir

Koji se prostire po brdašcima

Pitajući kud plovi ovaj brod?

Prateći oblake

U susret plavetnom sumraku i

Svetlima koja opominju vreme je da se kaže

Good night my friends