Lepe reči i lepi zalogaji
grickalice za dokolicu | domacica | Avgust 29, 2008,11:25
Sledeći | Prethodni | Komentari (20) | Trekbekovi (0)
:@8 | 29/08/2008
Crni bor se umiljava prvoj četvrtini Meseca očekujući zagrljaj ili hladni poljubac.
Mnogo je lepa prica iako tuzna, kao legenda o jeseni/film.
xenija | 29/08/2008
''Samo jedna prica'',ali i vredna.
Tuzno,lepo,nezno...Osecajno.
Budi pozdravljena
jednajedina | 29/08/2008
volim priče o vodenicama... pričala mi ih je prabaka, davno, kada u Srbiji više nije bilo struje nego što jeste... uz svetlost sveće i pucketanje drva iz smederevca...
tuzna | 29/08/2008
Vidim,baba-tetka-strina se bacila na pravljenje zbirke.To mi se svidja!:)
Baladasevic | 29/08/2008
Domacice mozes slobodno i veselije teme, za dva tri dana pocinje jesen, pa nam olaksaj prelaz...
Koliko ja ovakvih prica znam, eee... sta ti je breme godina...
andrijana | 29/08/2008
Domacice, kako je ovo slikovito, i tako mastovito! E da je i meni jedna vodenica da sameljem tugu...
vladica | 29/08/2008
Lepa priča, koja me je mislima odvela do nekih obližnjih krajeva.
sanjarenja56 | 29/08/2008
Prelepa priča, prelepo ispričana...pesnik u prozi ponovo rešio da se promoli iz ljušture u kojoj ga držiš i retko puštaš da se slobodno iskaže!
donna | 29/08/2008
priča mi se dopala, napisana je tako da sam zamislila slike. Volim ovaj stil
sanjarenja56 | 30/08/2008
SVIMA: domaćica poručuje da se nada kompu za 2 dana (pa će onda moći redovno da piše i komentariše, op.prev), za sada je tehnički problemi sprečavaju da bude redovnija.
dana | 30/08/2008
zrno zita stavljam na vodenicki tocak...
malaino | 30/08/2008
Da samelje tugu... Prelepa priča, skoro da sam osetila miris bora i čula žamor potoka, dok se okreće vodeničarski točak uz klokotanje...
Pozz
:@8 | 30/08/2008
Све је ту наше скривено, замршено судбинама и љубавима везаним за људе, породицу, предмете, све нас као невидљиве саткане нити везује за прошлост садашњост, задужује без дугова и рачуна, враћа на кајање и поново буђење, а реке спирају и трљају наше нове очи рођене из неке легенде, легенде о јесени.
Нек воденица самеље зрно туге у облак осмеха.
siljka | 31/08/2008
Bajkovito!
Pinokio | 31/08/2008
Ja volim kad nam ti ovako divanis! Bas mi se dopada ova nota, pomalo tuzna, starinska...volim kao ti pises.
kaleidoskop | 01/09/2008
izaziva pomešana osećanja, kao i svaki prizvuk nekih davno prohujalih vremena...
višeslojno napisano i zaista ti dobro idu od pera ovakve priče.
alapaca | 01/09/2008
kako ja silno zhelim jednu vodenicu, jednu malu malenu..da ovu tugu odnese zauvek. da je samelje i opere, i odnese..tamo negde u neke opustele krajeve. da sve na svetu zaobidje.
hvala za ovakve redove..
:*
domacica | 01/09/2008
@svima, zahvaljujem na komentarima, drago mi je što vam se priča dopala.
oni koji žele "vodenicu" neka pogledaju malo oko sebe, možda je neka zamaskirana u njihovoj neposrednoj blizini.
Prijatno svima!
hyperblogger | 08/09/2008
jedna prica :) zlata vredna.... ta, domacice :) volim kada pricas price.
Re: SAMO JEDNA PRIČA
casper | 29/08/2008
Volim ovakve price,jako su slikovite,emotivne...lako je citajuci pricu ustvari biti na mestu o kome se govori.