Nisam dobro društvo ovih dana.
Posvadjane misli crtaju nove puteve
Na repu sećanja plovi barka neispunjenih želja
Slivajući se u samo jednu reč.
Ružno je ovo vreme.
Puno pukotina iz kojih sija sve sem svetlosti.
Poželeh da sam reka.
Nasmejana iskrama letnjeg Sunca.
Rasplakana oktobarskom kišom.
Oslikana prolećnim pupoljcima
Zaledjena svilenim vetrom zaborava.
Poželeh da sam reka.
Sa peskom i školjkama sećanja.
Sa talasima i dubinama.
Uvek ista.
I uvek drugačija.
Malo ptico tuge, zašto si zalutala u moj san?