Prolazi život mojom ulicom.
Skakuće, smeje se, klopara točkovima...
S rukom u ruci hrli napred.
Ne zaustavlja se.
Brani se od prejakog Sunca slamnatim šeširima, štiti oči tamnim naočarima...
Baca pogled preko ramena
Raduje se, plače, igra u pesku.
Vozi tricikl, zaljubljeno gleda plave oči, ljubi rumene usne sna...
Drhtavom rukom hrani golubove, žedno ispija rosu sa trave...
Miriše kroz rascvetale viseće muškatle,
Peva kroz krošnje još uvek zelenih listova, boji stepenice mekim, mačijim koracima.
Doziva jesen i monotone kiše,
Snežne oblake i razigrane pahuljice,
Ledeno-plavo nebo i modre dubine noći,
Prolećni vetar i martovske magle kraj reke
Lepet krila galeba i barke što se lenjo ljuškaju na talasima...
Osmehujem se.
S mog prozora vidi se samo komadić neba.
I beli oblačak koji mi osmeh uzvraća.