Nežno i nenametljivo,kao ravničarska reka,popodne se ulivalo u nemirni suton.
Mali plavi kofer ravnodušno je gutao bele majice i roza peškire....
Ispod prozora bele breze su zastale u nameri da pozdrave povetarac.
I u akvarijumu je bučnije, pomisli sivi telefon i ne zazvoni.
Bila je dovoljna jedna reč.
Lebdela je u dahu predvečerja.
Ali je ostala neizgovorena.
...
Postajem vetar
Raznosim uvelo lišće
Po nepočešljanim trotoarima.
Iza mene trče neostvareni korbači snova.
Daju ritam iluzijama laganih koraka.
Postajem vetar...
Raznosim smeh po neumivenim trotoarima.
Iza mene trči prskalica fantazije
Brišući tragove zaborava.
Budim se u naručju
Zagrljenih jecaja
I tonem u nepostojeću senku vrata.
Postajem vetar...
Beograd
Jednog aprila koji je pretio da preraste
U zeleni maj zaborava