Lepe reči i lepi zalogaji
grickalice za dokolicu | domacica | Avgust 28, 2009,12:12
Vrelina ovog leta koje korača poslednjim mesecom svog trajanja, kao i svaka žestica, nekome udara u glavu, nekome u noge, a nekome i u tastaturu.
Pored uobičajene doze pepela koji se redovno istresa, moja tastatura popi i par kapljica dobre stare turske kafe, pa pojedina slova, umesto da se razbude, zaspaše.
Ne primetih odmah, pa pretraživač ispunih rečju kojom nisam nameravala. Ali, po onoj staroj – ko zna zašto je to dobro – dobih na ekranu izuzetno lep tekst. I to sa blog-servisa koji inače ne pratim.
Usudih se da autora zamolim za gostovanje, pa kako je poziv bio lepo upakovan, ne čekah dugo na potvrdan odgovor.
Pred Vama je, dragi moji čitaoci, post koji mi se izuzetno dopao, pa se nadam da će naići i na Vaše simpatije.
15 December 2008, 11:14:09
Postoji corsokak, i postoji put. U zivotu to crtamo sami. Svaki nas pokret, odluka, reagovanje okoline, nase zelje i nade slikaju ono nase sada. Ali je najgore biti sam, u mislima i u stvarnosti. Ako imas da podelis misli sa nekim, to je trenutak olaksanja. Korak ka resenju. Jer kad cujes sebe, kad tvoje reci i misli odzvanjaju u tvojoj stvarnosti, u slusaocu, onda je odgovor tu negde iza coska.
Zivot je tako prosto i tu, mi komplikujemo, cineci zivot i bivstvovanje teskim. Ako imamo jednu zelju i ona nam se ostvari, odmah trazimo drugu. To je prokletstvo a u isto vreme tocak napredka, mi idemo dalje. Kuda? Ko zna. U vasioni smo nevidljivi, u okviru postojanja sveta, nepostojimo i ono bozansko postoji samo u nama. >br>
Zivot je kao talas, ide gore dole. Malo ovde, malo onde. Ali je pitanje, kuda ide taj talas i da li on trazi mirnu obalu? Ako ona postoji, onda ta mirna obala cini da talas nestaje, nepostoji. Iz haosa je stvoren ovaj svet. Tenzija cini da zelimo i da se borimo. Borba, ona unutrasnja, sa samim sobom. I najteze je upoznati sebe. Ustvari to je nemoguce. Istina o tebi, je trenutak sadasnjice i ona se menja svakog trenutka. Ona nikad nije ista. Ipak postoji nasa boju u postojanju sveta. Svi mi imamo nasu auru, nasu boju. To smo mi. To sam ja.
Treba nemati, da bi osetio srecu imanja. Treba mastati i sanjati, palate od peska i cardake ni na nebu ni na zemlji. Ali ja se ponekad pitam, zasto neke reci imaju vece znacenje, od nekih drugih . Te poruke se ne sapucu, oni se vicu uz protest i ne plase se neuspeha. Treba se baciti u bujici i ici ka cilj, Bogom danim ili sudbinom nacrtan.
Siromastvo je jedna stvar. KAd nemas novca za hranu, osnovne potrebe, to je tragedija. Ali jos veca tragedija je TABULA RASA, kad si prazan duhom. KAd je tvoja dusa pustinja, gde ne raste ama bas nista. I zato dodir voljene osobe, osvetljava mrak trenutka i cini da noc radja jedan novi suncan dan.
od BozKoj
http://www.nadlanu.com/Blogs/BlogViewEntry,blogcategoryID,13,blogID,526,blogentryID,16795.html
P.S. ako lepo zamolimo autora možda se pridruži našem blog-servisu?
Sledeći | Prethodni | Komentari (15) | Trekbekovi (0)
behappy | 28/08/2009
Dopada mi se post. Bilo bi lepo da nam se pridruzi.
Pozdrav najdraza domacice.
****************************
beliocnjak | 28/08/2009
eee da znaš samo šta je moja tastatura 'pojela i popila'..:)
imam jedan orman 'specijalno' namenjen za odlaganje takvih 'gurmanskih' tastatura, i evo već je solidno pun..:)
sanjarenja56 | 28/08/2009
Bilo bi lepo da nam se tvoj gost ovde pridruži, toplo ga pozivam.
"I najteze je upoznati sebe. Ustvari to je nemoguce. Istina o tebi, je trenutak sadasnjice i ona se menja svakog trenutka."
AnaM | 28/08/2009
Slažem se, Domaćice, sa tvojim gostom, volela bih da nam se pridruži, i podeli sa nama svoje postove...
Treba nemati, da bi osetio srecu imanja.
U pravu si, oni koji te imaju ne bi mogli da žive da te nemaju:)))
pricalica | 29/08/2009
Хе, хе, тако и ја кренем с једним словом а завршим са неким сасвим другим речима и наиђем на свашта нешта лепо. Поздрав и теби и ауторки поста.**
patos | 29/08/2009
Krenuh u obilazak prijatelja i potpuno očekivano nađoh kod tebe novu porciju lepote i hrane za dušu.
Sjajan tekst, ali i tvoj gest.
Pozdrav tebi i tvojoj porodici,
Ave!
AnaM | 29/08/2009
Pričalice,
Domaćicin gost nije gošća,
nego baš gost,
zato sigurno i čeka da ga pozovemo da nam se pridruži...
gošća bi brže pristala:)))
sanjarenja56 | 30/08/2009
Sad kad znam ko je gost, još toplije ga pozivam da nam se pridruži. Naša blog oaza biće bogatija.
domacica | 02/09/2009
@svima, ne znam da li smo bili dovoljno glasni jer se pozvani gost još uvek nije javio. verovatno u skladu sa nazivom svog bloga razmišlja. a mi se i dalje nadam da će poziv biti prihvaćen
Prijatno!
Boki | 08/09/2009
Evo tu je gost.
Malo je zakasnio sa komentarom, ali postoji!
Hvala na pozivu!
Avion je trebao doleteti na odrediste, da nadje pistu i pronadje stare utabane staze.
Uskoro cu vam se pridruziti, samo mi treba malo vremena. Hmmm... a njega nikad dovoljno.
AnaM | 08/09/2009
Ne mogu da omanem taj 13-ti komentar ni slučajno, kao da samo mene čeka...
I napisa li taj Boki nešto ???:)
Dobro došao na blog gde je uvek zanimljivo,
domaćica gostoprimljiva,
a hrana...mmmm...njam njam:)))
Boki | 09/09/2009
Hrana je super! Narocito proja sa okusom inspiracije.
Jos ako se svemu tome dodaju boje, to je onda film u sinemaskopu i koloru.
Citajuci tvoj blog, mozda cu biti bolji kuvar. Ne znam samo sa kojim receptom da pocnem :=))Nastavak sledi ...
sanjarenja56 | 09/09/2009
Da ti predložim neki recept, Boki, ili ćeš sačekati domacicu? Malo je sada zauzeta
Re: BLOGER U GOSTIMA
Jovan s.s. | 28/08/2009
Ima dosta ,,boja,,farba,uovom tekstu,birajmo...autor nek sam odluči..poz...