Lepe reči i lepi zalogaji
grickalice za dokolicu | domacica | Novembar 25, 2008,13:54
Ne, nije to zbog jeseni.
Iako novembar pruža poluogolele grane ka niskim oblacima.
I vetar priča uspavanke šuštavim glasom opalog lišća.
Sivi peroni i vozovi koji uvek samo odlaze.
Dok Mesec nežno i meko kuca na zatamnjena okna
koja se nikad neće otvoriti.
Ne, nije to zbog jeseni.
Iako je ruka zastala u pokretu kojim pozdravlja.
I smešak pokrio reč koja je zbogom reći htela.
Da li isto nebo spava nad tvojim očima
Sa trepavicama slepljenim od snova?
Čuješ li isti glas nadolazećih bujica?
Ne, nije to zbog jeseni,
Iako magla pravi blistave ogrlice na sasušenim vlatima.
I kiša pleše po crvenim krovovima
Ispisujući samo jedno pitanje
Da li je moglo drugačije?
P.S. posvećeno mojoj dragoj blog-sestri sanjarenja56.
Izniklo dok sam posmatrala kako izmedju dva svoja Sunca ispraća jedan deo svog života.
Beograd, 24. Novembra 2008.
P.P.S. Ne zamerite što je opcija komentarisanja ukinuta.
Sreću i osmeh mogu uvek podeliti sa vama, ali moje tuge su samo moje.