Lepe reči i lepi zalogaji
domaći zadatak | domacica | Novembar 09, 2009,11:11
Sanjiva zora, rumenim osmehom jutro doziva.
Prozračno jutro,Sunce nasmešeno, par belih oblaka...
Plavo nebo i nekoliko brbljivih vrabaca.
Mačka traži mleko i malo maženja, pas drema...Kafa iskipela.
Dobro je – biće para, kažu sujeverni.( Ja nisam, ali, ne bi škodila neka zakrpa.)U paklici samo dve cigarete.
Sjajno! Možda sam korak bliže odluci da prestanem da pušim.
SMS od drugarice. Zove na kafu.
Avaj, od pre dva dana.
Mobilni zaboravljen kod prijatelja.
Super.
Šest propuštenih poziva od onog dosadnjakovića s kojim nemam o čemu da razgovaram.
Oopssss. Roman je negde izgubio par poslednjih stranica.
Cool.
Vreme provedeno u poteri iskoristiću da obrišem prašinu na teško dostupnim mestima.
Net puca peti, ili možda sedmi put.
Fenomenalno.Opeglah tri košulje, dva stolnjaka, šest peškira...
Podnevna toplota kuca na prozor.
Rascvetala se hortenzija, odnekud se javlja plava senica...
Miris zagorelog ručka iz komšijskog stana meša se sa iznenadnim naletom vetra.Sivi oblaci započinju pesmu kišnih kapi, hor zelenog lišća ustreptalo odgovara.
Cap-carap zagreba struja i nestade u vidu lastinog repa.
Par sveća i muzika moje mladosti sa primesom šuštanja tranzistora iz istog perioda.Topli poljubac, zagrljaj dve male ruke, dodir vlažnog pramena na obrazu.
Blatnjavi otisak na tek izglancanom podu, sveska sa magarećim ušima i jedna petica, promumlano pitanje: Šta to miriše?Savršenstvo.
Svi smo na okupu.
*
Da svoje blogove ukrase svojim savršenim danom, doživljenim, izmaštanim, priželjkivanim... prozvani su
Anam, Behappy, komšinica, Malaino i Bokikojić.I naravno da pozovu blogere po svom izboru.
Permalink | Komentari (31) | Trekbekovi (0)