Lepe reči i lepi zalogaji
Generalna | domacica | Jun 03, 2009,11:11
...Na red i ona priča od pre neki dan.
Vezana za moje vozačke pokušaje.
Pokušaj prvi
Posle višegodišnjeg ubedjivanja, objašnjavanja, molbi, prekora... moja jača polovina dodje do zaključka da sam spremna da sednem za volan.
Beše leto, more, upekla zvezda...
Zrikavci se ućutali, palme ni listom da mahnu, pučina kao ulje...
Ubedjena da ja to mogu, sedoh na vozačko sedište, okrenuh ključ u bravi i ...
Primetih da šoferšajbna baš i nije vrhunac čistoće.
Ubacih u rikverc ( to je bio jedini položaj menjača koji je prihvatio moj pokret) i kretoh da operem auto u moru.Ali, neki nadobudni izgradiše parapet ( zaštitni zid ) tik uz obalu.
Pa me sprečiše u tom pokušaju.
Ma, nema veze, slana voda i nije baš najbolji izbor za pranje, zar ne?
Pokušaj broj dva
Posle nekoliko godina upornog posmatranja vozača koji sa lakoćom, držeći noge na zemlji iz kaseta uzimaju zaboravljene cigarete, upaljače i slične kerefeke, odlučih da i ja pokušam da usavršim sličnu veštinu.
Prilika mi se ukazala uskoro.
Noseći par stotina kesa sa pijace, moja jača polovina napusti kola i krete ka kući dobacujući mi preko ramena:
- Zatvori prozor s moje strane, izgleda da će kiša!
Sva važna reših da isprobam onu veštinu „ noge na zemlji, glava u kolima, ruke..." ali, avaj ne znadoh da menjač ima čudnu naviku da kad je ostavljen „ u leru“ šapne kolima da treba da krenu. A još manje da će ga Auto poslušati ne dajući ni pet para što je par desetina metara ispred jedan kamion.
Ne stigoh pošteno da se uplašim kad ruka napipa polugu izmedju sedišta koja kad se povuče pripreti točkovima i oni stanu. Živela ručna kočnica!
Treća, ali nije sreća, prilika
Da se upišem medju vozače iznikla je pre nekoliko dana.
Na parkingu ispred prodavnice auto-opreme, ostadoh u kolima dok jača polovina obavi neophodne kupovine.
Ključevi u bravi, ja na suvozačkom sedištu, radio pevuši...Prenu me kuckanje na prozor.
- Izvinite, možete li malo da pomerite auto, moram hitno da krenem, a zagradili me sa svih strana?
Taman da zaustim da ne vozim, kad primetih da čovek sav treperi od hitnosti.
Pokušah da predjem na vozačevo sedište, ali...Vrata se otključavaju pritiskom na dugmence koje je na privesku.
Pritisak, i...
Zaurla auto kao da će smak sveta. Probudi, verovatno, pola Zemuna i bliže okoline i, srećom dozva moju jaču polovinu da reši problem pomeranja.
Kad saberem sva moja prosto-proširena znanja o vožnji, mislim da ću sačekati još nekoliko godina za upražnjavanje ove veštine.
U medjuvremenu baviću se onim što znam. Pa i vama najtoplije preporučujem.
JUNETINA U SOSU OD VINA
Potreban materijal
Juneće meso 800 grBelo vino 250 gr
Kisela pavlaka 200 gr
Ulje 4 kašike
Beli luk 2 čena
Gustin 1 kašika
So po ukusu
Način pripreme
Posoliti meso i ostaviti 1 sat na hladnom. U dubljem sudu zagrejati ulje i zapeći meso sa svih strana. Smanjiti temperaturu, naliti polovinu pripremljenog vina, poklopiti i dinstati jedan sat.Beli luk ispasirati, izmešati sa ostatkom vina, kiselom pavlakom i gustinom pa preliti preko mesa. Izmešati, poklopiti i na sasvim laganoj vatri dinstati još desetak minuta.
Poslužiti toplo uz prilog od tikvica, šargarepe i maslina.


Permalink | Komentari (27) | Trekbekovi (0)